Kako da grah ne nadima: Samo dodajte 1 sastojak tokom kuhanja i gasovi vas više neće mučiti

Fantastičan pristup ublažavanju plinova i nadutosti je konzumacija graha, koji, bez obzira na vrstu, ima malo kalorija i masti. Osim toga, služe kao izvrstan izvor proteina, vitamina B, folne kiseline i vlakana, a svi oni doprinose snižavanju razine kolesterola. Budući da ne sadrže gluten, u njima može uživati ​​svatko.

  • Kada ste na dijeti, uživanje u jelu od graha odlična je opcija jer ima malo kalorija i masti, a također je vrijedan izvor magnezija i željeza. Grah vam neće oduzeti energiju; nego će vaše tijelo opskrbiti pravim antioksidativnim prednostima. Neki pojedinci možda oklijevaju pripremati grah, znajući da može nabubriti i uzrokovati nelagodu zbog nakupljanja plinova u želucu. Unatoč tome, postoji nekoliko tehnika za ublažavanje ovog problema.

Opće je poznato da namakanje graha u vodi nekoliko sati prije kuhanja rezultira manjim bubrenjem. Savjet koji se prenosi iz bakine kuhinje sugerira da je posebno korisno ako se grah namoči preko noći, a dan prije kuhanja odstoji u vodi. Zajedno s namakanjem graha u vodi kako ne bi nabubrio tijekom kuhanja, dodajte lovorov list, kumin, mažuran, timijan ili đumbir u vodu, jer ti elementi pomažu smanjiti stvaranje plinova u tijelu nakon toga.

  • Općepriznata činjenica je da grah koji nije potpuno kuhan može uzrokovati veće stvaranje plinova. Kako biste ublažili ovaj problem, važno je oprati grah, čak i onaj iz konzerve, i kuhati ga polagano dulje, a ne na visokim temperaturama.

Namakanje i ispiranje graha pomaže eliminirati šećere koji su odgovorni za plinove, čime se smanjuje nadutost želuca. Točnije, kad se stvori gusta šećerna korica, bakterije odgovorne za taj proces ispuštaju neugodan plin koji mora izaći iz pećnice. Prema iskusnim kuharima, grah bi se trebao smatrati pravilno kuhanim tek nakon tri kruga kuhanja.

BONUS TEKST

Početni znakovi nisu upućivali na demenciju. Objavljeno: 18.09.2024. 12:00 sati 12:04 sati Žena koja očekuje dijete sjedi na klupi na kolodvoru i strpljivo čeka autobus. Jedan djed je pita: “Koliko ti je mjeseci? “Molim te”, zatražila je, očito iznenađena. “U kojem ste mjesecu, ako nemate ništa protiv da pitam?” ponovio je, a zatim dodao: “Sigurno ste oduševljeni što ćete postati majka. “Osmi”, odgovara ona, očiju punih suza. “To je divno; obitelj mora biti oduševljena”, primjećuje baka

  • “Ova mlada žena kaže: ‘Imam samo svog oca, a on nije dobro’. U tom trenutku stiže autobus i mlada žena ustaje da zgrabi deku, govoreći: “Idemo, tata, ovo je naš prijevoz. Tek na kraju emotivnog videa, stvorenog iz edukativnih i promidžbenih razloga na društvenim mrežama, shvatit ćete da govori o čovjeku s Alzheimerovom bolešću i njegovoj budućoj kćeri koja se brine o njemu.

Mjesec rujan posvećen je podizanju svijesti o Alzheimerovoj bolesti. Ova vrsta demencije je postupna, varljiva bolest koja se u početku čini benignom, ali kada se uspostavi, donosi patnju cijeloj obitelji. Slavica Stuparušić, kćerka oboljelog, uz Nadeždu Starić iz Srpskog udruženja za Alzheimerovu bolest, za Dnevnik RTS-a razgovarala je o načinima prepoznavanja ranih znakova, metodama usporavanja napredovanja bolesti i vrstama pomoći i podrške koji se mogu pružiti. korisno i za pacijente i za njihove obitelji.

  • Procjene pokazuju da otprilike jedna od deset osoba u svijetu boluje od neke vrste demencije, au Srbiji je zabilježeno oko 200.000 slučajeva. Slavica Stuparušić, gošća Dnevnika čija je majka bolovala od Alzheimerove bolesti, otkriva da su se simptomi majčinog stanja očitovali znatno ranije nego što je obitelj na početku prepoznala kao demenciju. Početni znakovi nisu upućivali na demenciju.

U početku su bile primjetne promjene u ponašanju, praćene napetostima i nervozom, što su liječnici rješavali anksioliticima. Nakon toga je počela gubiti stvari i okrivila svoje ukućane za krađu. Ovakvo ponašanje trajalo je gotovo dvije do tri godine, a kada je neprijateljstvo prema članovima obitelji doseglo nepodnošljivu razinu, u konačnici je postavljena dijagnoza, koja je dovela do pronalaženja odgovarajuće terapije koja je u početku ublažila majčinu tjeskobu, objašnjava Stuparušić.

  • Ipak, bilo je neophodno da netko bude prisutan uz majku 24 sata dnevno. Najveću odgovornost snosio je njezin otac, iako su ona i brat pomogli koliko su mogli. Bilo je trenutaka kada su morale potražiti pomoć policije zbog majčine sposobnosti da napusti kuću i odluta.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*